Slučaj pojave otrovne gljivice Stachybotrys u stanu u Minhenu, u Nemačkoj
Original na engleskom je na adresi: http://www.springerlink.com/content/h77737g807422152/
Toksini buđi Stachybotrys u stanu u Minhenu nakon oštećenja vodom
Stachybotrys-Toxine in einer Münchner Wohnung mit Wasserschaden
Journal: Mycotoxin Research
Toksini buđi Stachybotrys u Minhenskom stanu koji je pretrpeo oštećenje vlagom
Izdavač: Springer Berlin / Heidelberg
ISSN: 0178-7888 (Print) 1867-1632 (Online)
Izdanje: Broj 17, Dodatak 2 / Juni 2001.
DOI: 10.1007/BF03036443
Stranice: 234-237
Kolekcija: Biomedicinska i prirodne nauke
SpringerLink Datum: Petak, 3. April 2009.
Usleber E 1 Contact Information, Dietrich R 2, Schneider E 1 und Märtlbauer E 2
(1) Institut für Tierärztliche Nahrungsmittelkunde, Justus-Liebig-Universität, Ludwigstrasse 21, D-35390 Gießen
(2) Lehrstuhl für Hygiene und Technologie der Milch, Ludwig-Maximilians-Universität, Veterinärstr. 13, D-80539 München
Abstrakt
U ovoj naučnoj studiji predstavljen je slučaj pojave toksina buđi Stachybotrys u Nemačkoj. U leto 2000. godine obilne kiše i curenje iz sistema za prikupljanje kišnice u jednoj stambenoj zgradi u Minhenu, u Nemačkoj, doveli su do ozbiljnog plavljenja u jednom od stanova. U stanu su u to vreme boravili dvojica pisaca ove studije (ES, EU). Zid (prekriven tapetama) u jednoj sobi je bio posebno jako oštećen, oko 6-8 m2 površine tapeta postalo je veoma vlažno. U roku od nekoliko dana velika površina vlažnih tapeta postala je inficirana većim brojem kružno ograničenih, sivo-crnih kolonija plesni (0.5 – 5 cm u prečniku) koja verovatno spada u Stachybotrys spp. U isto vreme vazduh u ovoj sobi je postao veoma vlažan i neprijatan. Nekoliko osoba se žalilo da je nakon samo nekoliko minuta provedenih u toj sobi dobilo osećaj pečenja na mukoznim membranama u očima, nosu i larinksu (ždrelu), nakon čega je sledila glavobolja. Kada je jedna osoba slučajno kožom dodirnula gljivičnu koloniju, došlo je do momentalnog osećaja pečenja na koži, ali su simptomi nestali nakon temeljnog ispiranja kože vodom. Inficirana soba je evakuirana i uzeti su uzorci sa vlažnih tapeta sa sledećih mesta: (1) centar najobilnijeg rasta gljivične kolonije, (2) nekoliko santimetara dalje od kolonije i (3) sa lokacija koje su bile vlažne ali je udaljenost od vidljivog rasta kolonije iznosila oko 1 m. Uzorci su ekstrahovani metanolom, potom je ekstrakt razblažen rastvorom pufera i analiziran tehnikom enzimskog imunoodređivanja (EIA) na roridin A. Zbog unakrsne reaktivnosti, enzimskim imunoodređivanjem (EIA) detektuje se nekoliko makrocikličnih trihotecena koje proizvodi Stachybotrys spp. Obilno inficirani delovi tapeta bili su jako zagađeni toksinima, sa maksimalnim koncentracijama od 1.1 mikrogram po cm2 (ekvivalenti Roridina A). Vizuelno vlažni ali neinficirani uzorci tapeta bili su negativni na EIA testu. Kad se uzme u obzir unakrsna reaktivnost satratoksina H (glavnog toksina buđi Stachybotrys) od 15%, stvarna maksimalna koncentracija toksina odgovarala je količini od 6 mikrograma satratoksina H po cm2. Koliko nam je poznato, ovo je prvi dokumentovani slučaj detekcije toksina buđi Stachybotrys u unutrašnjoj prostoriji u Nemačkoj. Koncentracije toksina uveliko prevazilaze minimalne koncentracije toksina koje su potrebne za kožnu toksičnost, i procenjene su štetnim po zdravlje. Zdravstvene službe u Minhenu su bile obaveštene, ali nisu bile u stanju da pruže pomoć, verovatno zato što svest o važnosti problema i efektima koje mikotoksini u unutrašnjim prostorima mogu imati na zdravlje ljudi još nije dovoljno razvijena u Nemačkoj. Izgleda da je neophodno ustanoviti programe za prijavljivanje i praćenje mikotoksina u zgradama koje su oštećene vodom kako bi se obezbedio uvid u pojavu slučajeva sličnih ovde opisanom.